Južna Koreja zabranjuje bacanje hrane i koristi 90% ostataka za obnovljive izvore

Umjesto na odlagalištima, tone i tone odbačene hrane – zahvaljujući inovativnim tehnologijama – ponovno postaju ‘gorivo’ za usjeve i nove zalihe bioplina

Od nebrojenih kilograma godišnjih ostataka hrane u Južnoj Koreji, vrlo malo njih će završiti na odlagalištu. I to iz dvaju razloga – prvi je taj što je to nezakonito od 2005. godine, a drugi jer imaju vjerojatno najsofisticiraniju infrastrukturu za odlaganje otpada od hrane na svijetu.

Posebne kante za skupljanje ostataka hrane
Budući da je većina južnokorejskih restorana sklona stvaranju velikih količina ostataka hrane, Vlada je donijela zabranu njihovog bacanja s obzirom na to da planinska područja, na koja se dotad odvozio otpad, nisu bila idealna za izgradnju odlagališta. Osim toga, takva su područja time bila i ugrožena, pa su ovom odlukom sačuvana od budućih devastacija.

Umjesto toga, ugostitelji i ulični trgovci plaćaju općini posebnu naljepnicu koja se stavlja na vanjsku stranu posebnih kanti. Nakon što se napune ostacima hrane, ujutro se ostavljaju na cesti sakupljačima koji 90% takvog otpada u zemlji odvoze u specijalizirana sabirna mjesta.

Vlasnici stanova u stambenim područjima, otpad od hrane zbrinjavaju u posebne visokotehnološke strojeve za zbrinjavanje otpada kojima upravljaju pomoću posebne kartice koju im daje ugovorena tvrtka za zbrinjavanje takvog otpada.

Recikliranje otpada za gnojivo ili plin za grijanje domova
Nakon što se odveze u pogone za recikliranje, hrana se razvrstava na neprehrambeni otpad koji se isušuje, a zatim suši i peče u crni materijal nalik prljavštini koji ima miris na prljavštinu, ali koji je zapravo hrana bogata proteinima i vlaknima za životinje poput kokoši ili pataka.

Ovo je samo jedan od načina na koji se prerađuju ostaci hrane. Druga metoda koristi goleme anaerobne digestore, u kojima bakterije razgrađuju svu hranu dok proizvode mješavinu CO2 i metana koji se koristi za grijanje domova, primjerice, 3000 domova u predgrađu Seula koje se zove Goyang. Sva voda potrebna za ovaj kemijski proces dolazi od ranije odvojene vlage iz hrane.

Preostali materijal šalje se kao gnojivo farmama kojima je potreban. Sav sadržaj vode šalje se u postrojenja za pročišćavanje, gdje će se naposljetku ispustiti u vodoopskrbu ili potoke.

Izvor: naturala.hr

Scroll to Top