Svjetski dan voda, 22. marta obilježava se svake godine s ciljem skretanja pažnje na prekomjerno korištenje i zagađivanje ovog važnog i nezamjenjivog resursa.
Inicijativa za međunarodno obilježavanje Dana voda, pokrenuta je 1992. godine u Rio de Ženeiru za vrijeme održavanja UN-ove Konferencije o okolišu i razvoju (UNCD). Generalna skupština UN-a 1993. godine proglasila je 22.mart Svjetskim danom voda, koji se obilježava svake godine. Na ovaj način, ukazuje se na nedostatak vode za piće u mnogim zemljama svijeta i na važnost zaštite okoliša i vodnih resursa od zagađenja.
Voda prekriva čak 71% površine planete Zemlje. Od ukupne količine vode na Planeti, 97,5% je slana voda, a 2,5% slatka voda. Najveći dio slatke vode „zarobljen“ je u ledenjacima (68,9%), podzemne vode čine 30,8%, dok jezera i rijeke svega 0,3% sveukupne slatke vode. Procjenjuje se da je samo 1% slatke vode od ukupne količine vode na Planeti moguće koristiti za sve potrebe čovječanstva.
Ovogodišnja tema, „Voda i klimatske promjene“, istražuje kako su voda i klimatske promjene neraskidivo povezane. Voda je dragocjeni resurs kroz koji mnogi ljudi već danas osjećaju utjecaje klimatskih promjena. Dostupnost pitke vode postaje sve manja na mnogim mjestima naše Planete, s druge strane povećava se učestalost poplava ili suša u zavisnosti od klimatskih utjecaja, a velike količine otpadnih voda se još uvijek bez tretmana upuštaju u prirodne vodotoke.
Kako globalno stanovništvo raste, tako raste i potražnja za vodom, koja na mnogim mjestima iscrpljuje prirodne resurse i šteti okolišu. Posebno je zabrinjavajuća okolnost što je evidentan trend smanjivanja raspoloživih zaliha vode po stanovniku na svim kontinentima. Ovakav trend nije posljedica smanjenja količine vodnih resursa jer je ona konstantna, nego je posljedica porasta broja stanovnika, klimatskih promjena, velikih gradova i sve većeg zagađivanja, posebno površinskih voda.
Prema prognozama do 2025 godine najmanje 3.5 milijardi ljudi u svijetu osjećat će nestašicu vode. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) oko 400 miliona ljudi u zemljama u razvoju, pati od bolesti koje su posljedica upotrebe nedovoljno čiste vode za piće (od tih bolesti dnevno umire 30 000 ljudi). Čiste vode je sve manje i ona je sve skuplja.
Zabrinjavajući su podaci prema kojima u ovom trenutku 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a čak 2,4 milijarde ljudi na Planeti živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta u svojim domovima, što znatno utiče na njihovo zdravlje, ali i na obrazovanje i svakodnevni život.
Svjetska zdravstvena organizacija je pristup vodosnabdijevanju i kvalitet vode za piće svrstala među dvanaest osnovnih pokazatelja zdravstvenog stanja stanovništva jedne zemlje, čime se potvrđuje njena značajna uloga u zaštiti i unaprijeđenju zdravlja.
Bosna i Hercegovina je bogata vodnim resursima, međutim, neodgovorno ponašanje pojedinaca i pravnih subjekata, nedovoljna primjena zakonske regulative te slab inspekcijski nadzor i kaznena politika doveli su do toga da su nam rijeke i druge vodne površine postali odlagališta otpada. Osim toga presušuju nam izvorišta pitke vode zbog nekontrolirane sječe, često imamo ugroženost biljnog i životinjskog svijeta u rijekama zbog nekontoliranog ispuštanja industrijskih otpadnih voda, spiranja različitih hemijskih sredstava sa poljoprivrenih površina te velike invazije minihidroelektrana. U cilju zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, neophodno je spriječiti zagađenje vodnih resursa, što zahtijeva odgovornost kako donosioca odluka tako i stanovništva.
Svaki pojedinac može dati doprinos u zaštiti voda ako samo malo promijeni svoje ustaljene navike tako što će:
Spriječiti nastajanje velikih količina otpadnih voda na samom izvoru (racionalno koristiti vodu);
Koristiti biorazgradljive deterdžente i sredstva za čišćenje jer na taj način pomažemo biološku razgradnju;
Koristiti omekšivač vode umjesto omekšivača za rublje, jer meka voda smanjuje potrošnju deterdženta i štiti mašinu, a nastale otpadne vode su prihvatljivije za vodotoke;
Voditi računa o tome šta baca u kanalizaciju, jer treba imati na umu da će to završiti ili u postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda ili u vodotoku (što je kod nas češći slučaj);
Koristiti prirodna đubriva umjesto vještačkih;
Ne odlagati otpad u blizini izvorišta pitke vode i vodotoka;
Ne sjeći šume u blizini izvorišta;
Kontrolirati eroziju tla na vlastitom imanju sadnjom biljnog pokrivača i stabiliziranjem područja sklonog erozijama;
Ne odlagati staro motorno ulje u blizini vodnih resursa (jedan litar ulja zagadi preko milion litara vode)
Pažljivo odlagati baterije; jedna cinčana baterija može zagaditi od 5 do 30 m3 vode, jedna kadmijska baterija može zagaditi od 3000 do 15 000 m3 vode a samo jedna merkurijeva baterija može zagaditi do 30 000 m3
Prvi korak koji možemo od danas napraviti je pravilan izbor deterdženata. Korištenjem deterdženata bez fosfata direktno doprinosimo smanjenju količina fosfora u komunalnim otpadnim vodama i smanjenju zagađenja naših rijeka.
Također, razmislite da kada jednom pustite vodu iz vodokotlića (10 l) potrošite toliko vode koliko jedna prosječna osoba, u zemljama u razvoju, na dan potroši za piće, pranje, kuhanje i čišćenje.
Voda je najdragocjeniji resurs na Planeti i zato je moramo koristiti odgovornije.
Izvor: mislioprirodi.ba